Lendava - Bogračfest

Na manje od 2 sata vožnje od Zagreba nalazi se Lendava, pitoreskni slovenski gradić koji je poznat kao prijestolnica bograča - neodoljivog, slasnog gulaša.

U Lendavi se već dva desetljeća održava najveće natjecanje u kuhanju bograča u Sloveniji. Na Bogračfestu sudjeluje mnoštvo ekpia i svi se bore za majstorsku titulu.

Bilo mi je izuzetno zadovoljstvo i gušt posjetiti ovogodišnji Bogračfest koji se održava pod okriljem Festivala Vinarium, uživati u veseloj atmosferi, ali i u zanosnim mirisima i okusima ;)

Zanimljivo je spomenuti da je Lendava upisana u Guinnessovu knjigu rekorda u kuhanju najveće količine bograča - čak 1.801 kilogram! 

Ove godine na Bogračfestu natjecale su se čak 63 ekipe, a pobjednički bograč skuhala je ekipa Filc, mi smo u njemu uživali u gostilni Kančal, dok je najljepše uređen natjecateljski prostor imala je ekipa za kulturu mađarskih narodnosti.

Inače, Lendava je mjesto raznovrsne gastronomske ponude domaćih žestokih pića, kao i vina. U ovom multikulturalnom dragulju nalaze se jedinstveni
muzeji, prava pravcata mumija te mnoštvo zanimljivih outdoor aktivnosti koje možete spojiti s relaksacijom u jedinstvenoj parafinskoj termalnoj vodi.

Najistočnije slovensko brdo uzdiže se iznad grada Lendave i blista u zelenilu i suncu. To je najmanja a ipak najtipičnija slovenska vinorodna regija i ujedno najveće koncentrirano vinorodno područje u Sloveniji. Zbog povoljnih prirodnih uvjeta vinova loza se u Lendavskim Goricama počela saditi vrlo rano; ovdašnji vinogradari posebno su poznati po proizvodnji rizlinga.

Svakako ne propustite posjetiti Vidikovac Vinarium.
Lendavski toranj, kojeg nazivaju i pomurskim Eiffelovim tornjem, turistička je atrakcija Lendave i šire okolice koja poziva na razgledavanje krajolika četiri države: Slovenije, Mađarske, Hrvatske i Austrije.
Za one željne adrenalinskih izazova, tu je zipline Vinarium koji je jedan od dva takva u Sloveniji s dvije paralelne čelične sajle. Na najbržoj točki dvije sajle omogućit će vam spuštanje između 50 i 60 kilometara na sat. Visinska razlika između gornje i donje postaje je 40 metara. Spust je dug 500 metara.

Nakon uživanja u divnom pogledu, za sve željne finih zalogaja, u kućicama uz Vinarium tu su prefini topli langoši, gibanice, kurtoskalacsi, kao i odlični suhomesnati proizvodi :)

Naravno, dijelim s vama i recept :)

BOGRAČ

10 osoba:

• 70 dag junećeg buta ili lopatice

• 70 dag divljači (srna, jelen)

• 70 dag svinjske lopatice

• 1,5 do 2 kg luka

• 5 dag češnjaka

• 10 dag svinjske masti

• 5 dag mljevene crvene paprike

• 50 dag svježe paprike (zelene i crvene)

• 1,5 kg krumpira

• 4 dl suhog bijelog vina

• sol, papar u zrnu i mljevena paprika, lovorov list, ljuta mađarica ili ljuti feferon

Postupak pripreme:

Na masnoći popržite sitno nasjeckani luk da postakli, dodajte češnjak da zamiriše i na veće komade

narezano meso divljači (3-4 dag po komadu), još malo popržite i prodinastajte. Kad ispari sok,

pospite mljevenu crvenu papriku, malo je popržite i podlijte vodom. Pirjajte dok divljač ne omekša

do pola. Zatim dodajte junetinu narezanu na komadiće, a nakon nekog vremena svinjsku lopaticu i

svježu papriku narezanu na sitne kockice. Posolite, dodajte papar u zrnu i list lovora. Kad je meso već

na tri četvrtine pečeno, na meso posložite krumpir narezan na sitne komadiće. Dodajte toliko vode

da prekrije krumpir. Posudu poklopite, polako pirjajte i nemojte često miješati jelo jer krumpir mora

ostati u cijelim komadima. Kuhajte polako u kotliću dok ne omekša. Pred kraj bograč zalijte vinom i

kuhajte dok alkohol ne ispari. Bograč se servira izravno iz kotlića u dubokim zemljanim zdjelama.

Posebno je ukusno kada se posluži uz domaće perece (pereci su vrsta mađarske mješavine između

pereca i žemlje od jednostavnog dizanog tijesta). Dignuto tijesto podijelite na komade, a zatim svaki

komad zarolajte u dugačak, tanki valjak. Kiflice prepoloviti i po dvije ispletite u obruč. Tijesto

premažite jajetom i ispecite u pećnici ili još bolje u krušnoj peći.

SALZBURG - pravo mjesto za ljubitelje povijesti i arhitekture ali i istinske gurmane

Nedavno sam provela 4 nezaboravna dana u Salzburgu. 
Trebam li reći da sam se momentalno zaljubila u Mozartov grad, njegovu arhitekturu, povijesnu staru jezgru, šarm kojim zrači, ritam kojim živi.

Ovaj barokni dragulj, dvorac od soli, uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, četvrti je po veličini grad u Austriji a smješten je uz samu granicu s Njemačkom.

Njegova bogata povijest ostavila je traga na svakom koraku pa, dok ga obilazite i upoznajete, imate dojam da ste na trenutak u nekom drugom, davno prošlom vremenu. Stari grad se vrlo malo promijenio još od doba kada je njegovim ulicama trčkarao mali Mozart, srce grada i najživlji dio je svakako ulica Getreidegasse u kojoj se jedna do druge nižu svjetlucave trgovine sa svojim šarenim izlozima, ali u njoj se nalazi i Mozartova rodna kuća koja je sada muzej. Budete li u prilici, svakako je posjetite, nećete se razočarati.

  

  

Salzburg ima oko 150 000 stanovnika, nije velik i  zapravo ga je zgodno i ugodno obilaziti pješke.

Zadivljuje činjenica da se silan trud i pažnja ulažu u očuvanje povijesne jezgre i starih zdanja, čista i uredna pročelja kuća, ali i u održavanje nekih malih i šarmantnih svjedoka prošlih vremena poput metalnih znakova sa simbolima koji ukazuju na to da se na toj lokaciji nalazi npr. hotel ili trgovina odjećom, obućar ili mjesto za popravak  kišobrana.

Tijekom obilaska grada nezaobilazno odredište je palača Mirabell i njezin čarobni vrt kojeg krase brojne fontane i skulpture. Palaču je dao izgraditi nadbiskup Wolf Dietrich za voljenu Salome, ljubavnicu s kojom je imao petnaestero djece. Danas je mramorna dvorana palače Mirabell jedno od najpopularnijih i najljepših mjesta za vjenčanja a u vrtovima koji okružuju palaču snimljeno je nekoliko scena filmskog klasika „Moje pjesne, moji snovi“.

    

Salzburška katedrala (Salzburger Dom) najvažnija je barokna građevina u Salzburgu, osim svojom ljepotom, isiče se i činjenicom da je baš u njoj kršten slavni glazbeni genij. Lijevo od ulaza u katedralu i danas se nalazi originalna Mozartova krstionica.

Iznad grada uzdiže se tvrđava Hohensalzburg, zaštitni znak Salzburga, ona je najveća u potpunosti očuvana tvrđava u srednjoj Europi. Osim što dominira nad gradom i tako impresivna vidljiva je iz svakog kutka grada, ovo je i mjesto s kojeg se pruža predivan panoramski pogled na cijeli Salzburg, rijeku Salzach, sve znamenitosti i divne krovove grada. Dok ste gore, svakako razgledajte i impresivnu unutrašnjost utvrde.

Do tvrđave možete od centra grada doći pješke, šetnja traje nekih 20ak minuta,  ili uspinjačom koja vozi dovoljno često i brzo :)

No, nije Salzburg samo grad baroka, kulture i glazbe, on je i austrijska prijestolnica piva!

Posjetili smo pivovaru Stiegl koja je osnovana iste godine kada je otkrivena Amerika, 1492. Razgledavanje započinje sjajnim filmom koji nas vodi kroz cijeli proces proizvodnje piva, dinamično, edukativno, zanimljivo i atraktivno! Nakon filma obišli smo muzej piva a zatim, naravno i kušali njihovo odlično pivo uz tradicionalne pivske perece.

Još jedna čudesna atrakcija koju trebate posjetiti svakako je Hangar 7, veliko stakleno zdanje smješteno uz zračnu luku. Podigao ga je najbogatiji austrijanac, milijarder Dietrich Mateschitz, vlasnik Red Bulla. U njemu je izložen dio njegove kolekcije automoila, aviona i helikoptera a mene je najviše dojmilo vozilo prošlogodišnjeg pobjednika odnosno prvaka Formule 1, Red Bullovog Maxa Verstappena.

Rudnici soli oko Salzburga odigrali su značajnu ulogu u razvoju grada, pružili materijalnu sigurnost i bogatstvo, a sol je zaslužna i za samo ime grada – Salzburg u doslovnom prijevodu znači dvorac od soli.

Rudnici soli danas su turistička atrakcija i za odrasle i za djecu. No, osim zabavnog aspekta to je i edukativno putovanje kroz povijest rudarenja i vađenja soli. Očekuje vas vožnja u vlakićem duboko u planinu, spuštanje u utrobu zemlje na „toboganu“, vožnja podzemnim jezerom uz atraktivne prizore života rudara i stanovništva kroz povijest. U jednom trenutku pod zemljom prelazi se i državna granica, tako da ćete se na kratko naći i u Njemačkoj ;) Nakon obilaska rudnika, posjetili smo gradić Hallein i prošetali njegovim šarmantnim ulicama koje su tog nedjeljnog popodneva bile tihe i prazne. Lokalci, kako nam je rekla naša domaćica, ne propuštaju priliku iskoristiti vikend i sunčan dan za odlazak izvan grada, najčešće na okolna skijališta.

Obzirom da se ulaznice za sve ove atrakcije naplaćuju, a moja je preporuka da si uzmete Salzburg card kojim ćete ostvariti popuste na ulaznice i razna događanja a i brz brige se koristiti javnim prijevozom. Cijena kartice za tri dana iznosi 40 €, odnosno u sezoni 45 €, a jednodnevna 35, odnosno 39 €.

 

Najpoznatiji suvenir Salzburga su slavne Mozart kugle, čokoladna delicija koja se sastoji od marcipana i pistacije, obložena je nogatom i prelivena čokoladom. Originalne kuglice i danas s ručno izrađuju, a prepoznat ćete ih po specifičnom plavo-srebrnom omotu a i veće su od tvorničkih, crveno-zlatnih kuglica. Kad se ukloni omot, prepoznaju se i po tragu drvenog štapića na kojeg se kuglica stavi i umoči u tamnu čokoladu, kad se štapić ukloni, ostane vidljiv trag na kojem je bio.

Pravo mjesto za kušanje i kupovinu Mozart kuglica je slastičarnica Fürst! 

Recept za neodoljive kuglice u Mozartovu čast osmislio je austrijski slastičar Paul Fürst davne 1890. godine a njegovi potomci i danas ih pripremaju po originalnoj, tradicionalnoj recepturi.

Da, originalne jesu skuplje ali su i bolje! ;)

Osim slavnih kuglica (koje sam naravno kupila svojim dečkima), u slastičarnici Fürst imate velik izbor kolača i torti a moram spomenuti da sam se tamo počastila najfinijom i najboljom Esterhazy tortom. Znači, bila je savršena! Sjetite me se kad jednom zastanete pred Fürstom ;)

O hrani.

Tradicionalna austrijska kuhinja zaslužuje cijeli jedan zaseban tekst (možda se jednom i upustim u taj izazov ;) ).

Ukratko, radi se o tipičnoj srednjoeuropskoj kuhinji, odličnoj kombinaciji raznih utjecaja susjednih zemalja.

Za nas kontinentalce, ovo su poznati okusi i mirisi uz koje smo odrastali. Kao da smo na trenutak opet u bakinoj kuhinji i sve je tako ukusno, toplo i utješno. :)

Zbog oštrije klime, jela su zasitnija, hrana je nešto „teža“, a porcije obilne.

  

U restoranima koji nude tradicionalna, autohtona jela naći ćete uvijek ukusne bistre goveđe juhe u varijaciji s knedlicama od griza ili od sira, s jetrenim okruglicama kao i s rezancima od palačinki.

Nezaobilazan je i bečki odrezak, tradicionalno teleći ali i svinjski i pileći, savršene, divno zlaćane boje.

Ja uvijek rado biram Tafelspitz, kuhanu govedinu s pečenim ili restanim krumpirima, umakom od hrena i kremastim špinatom. 

Naravno knedle se poslužuju i kao prilog i kao samostalno jelo - mogu biti od kruha, sira, mesne, od špinata.... a sve odlične! 

U zimskoj sezoni tu su i kobasice s kiselim kupusom i popečcima, odlične slatkovodne ribe i neodoljivi gulaši u varijanti sa špeclama ili knedlama od kruha, uz obilne salate.

Zanimljivo, kad naručite miješanu salatu, dobit ćete poprilično veliku zdjelicu sezonske zimske salate, zelene, rikule, luka, matovilca, ali ispod svega toga čeka vas iznenađenje – kuhani krumpir! Ovakve salate mogu biti gotovo samostalni obroci.

Kao kontra osvježavajućoj, laganoj salati tu je Pongauer Kas`nocken, odnosno Käsknöpfle ili Kasnocken – zapravo isto jelo koje ima različite nazive ovisno o pokrajini, okusom se također malo razlikuju no u konačnici to su špecle sa alpskim sirom i prženim lukom, divno kremasto jelo koje snažnim okusom ali i teksturom baš paše nakon duge šetnje za hladnijih dana. Jako, jako dobro i zbilja jako zasitno ;)

Kada su deserti u pitanju, tu je svima omiljeni klasik, sjajna štrudla od jabuka ali i još jedan podsjetnik na djetinjstvo – Kaiserschmarrn, carski drobljenac s džemom od šljiva i knedle od sira koje se isto poslužuju uz džem. Za one koji nisu za iznenađenja dobar izbor su svakako palačinke s pekmezom ili čokoladom i šlagom. Naravno, ništa bez komada dobre torte – uvijek dobar izbor je  Mozartica, Esterhazy (auu, ono savršenstvo u Fürstu!), kao i Sacher torta :).

Kad ste u Salzburgu, morate kušati Salzburger Nockerln!  Prozračne, pjenaste salzburške noklice, njihov su proslavljeni souffle koji je čak i opjevan u opereti „Sezona u Salzburgu“.

Nježan teksturom, traži određenu tehniku i preciznu pripremu, a osvaja i izgledom i okusom.

Tradicionalno, souffle se sastoji od tri velika žličnjaka koji simboliziraju planine u okolici Salzburga – Gaisberg, Mönchsberg i Kapuzinerberg.

Sastojci su jednostavni ali priprema izazovna ;)

Što se restorana tiče, za uživanje u okusima i mirisima tradicionalne austrijske kuhinje moja peporuka su restorani: Elefant koji se nalazi unutar starog grada i Pitter Keller u novom dijelu grada, a u predgrađu odlično smo jeli u restoranu Kuglhof. Idealno mjesto za ručak na tvrđavi je Festung, restoran s predivnim pogledom na Bavarsku.

Salzburške žličnjake svakako isprobajte u divnom modernom restoranu M32  (moj favorit! ) koji se nalazi kod muzeja moderne, s njegove terase pruža se najčarobniji panoramski pogled na Salzburg.

I za kraj ovog mog ne baš kratkog izvještaja, spomenula bih jednu šarmantnu zanimljivost - vikendom na trgu u centru grada možete posjetiti malu zelenu tržnicu i kupiti svježe perece, cvijeće, sezonsko povrće ali i svježu ribu, meso i lokalne sireve. Ono što je zanimljivo, sva prodajna mjesta su "na kotačima", tako da krajem dana trgovci zatvaraju te praktične pultove i odlaze skupa sa svojim pokretnim dućanima, da bi se vratili opet na isto mjesto sljedećeg tržnog dana :)

Mene je grad očarao, vjerujem da sam vam uspjela prenijeti bar dio svojih dojmova. Ja ću ga sigurno opet posjetiti a vama preporučam isto, odvojite si neki produženi vikend i doživite Salzburg možda već za uskršnje blagdane.

  

  

 

KUNG PAO piletina

 

Kung Pao piletina, klasik sečuanske kuhinje, mmm, volim! 🙌🏻
Brzo se priprema, kao i većina azijskih jela, a posebno kad su iz woka.
Ovo je baš divno jelo, pikantno i sočno, sa sjajnim umakom, prženim kikirikijem, posluženo uz jasmin rižu.

Za pripremu je jako bitno da sve unaprijed nasjeckate/naribate kako bi u trenutku kad zagrijete wok, sve bilo spremno i nadohvat ruke ;)

SASTOJCI:

• 500 g pilećih prsa (file)

Marinada:

• 3 žlice umaka od soje
• 1 žlica rižinog vina
• 1 žlica sezamvog ulja
• Prstohvat soli
• 1 žličica gustina
• 50 ml vode

Umak:

• 4 žlice soja umaka
• 2 žlice rižinog vina
• 50 ml vode
• 2 žlice šećera (ili meda)
• 2 žličice gustina
• 1 žličica hoisin umaka

Ostali sastojci:

• Ulje za prženje
• 50 g kikirikija
• 3 češnja češnjaka, nasjeckanog ili naribanog
• 1 žlica svježeg đumbira, naribanog
• 2 čili papričice
• ½ žličice sečuanskog papra
• 1 crvena paprika, narezana
• 2 mlada luka, narezana

 

Priprema:

1. Piletinu narežite na komade velićine zalogaja i stavite u zdjelu.
2. Sve sastojke za marinadu dodajte piletini, sve dobro promiješajte i ostavite barem 20 minuta, poželjno i duže.
3. Dok se piletina marinira, u drugu zdjelu dodajte sve sastojke za umak i dobro promiješajte.
4. U zagrijani wok dodajte ulje, kad se i ulje zagrije dodajte kikiriki pržite ga kratko, dok ne dobije lijepu boju. Izvadite kikiriki na tanjur i ostavite za kasnije. Sada u jako zagrijani wok, na istoj masnoći kratko pržite piletinu, oko 2-3 minute, dok ne dobije boju sa svih strana (nemojte staviti svo meso odjednom, radije pržite u par navrata). Mesovadite iz woka u tanjur i ostavite za kasnije.
5. U wok sada po potrebi dodajte još malo ulja, pa kad se zagrije dodajte naribani đumbir i češnjak, brzo promiješajte pa dodajte čili papričice i sečuanski papar i nakon par sekundi dodajte narezanu papriku i mladi luk i pržite 1 minutu. Vratite piletinu i kikiriki u wok, promiješajte i prelijte pripremljenim umakom. Miješajte par minuta, odnosno dok se umak malo ne reducira. 
6. Maknite s vatre, pospite s malo narezanog mladog luka i poslužite s jasmin rižom skuhnom prema uputama na ambalaži.