SALZBURG - pravo mjesto za ljubitelje povijesti i arhitekture ali i istinske gurmane

Nedavno sam provela 4 nezaboravna dana u Salzburgu. 
Trebam li reći da sam se momentalno zaljubila u Mozartov grad, njegovu arhitekturu, povijesnu staru jezgru, šarm kojim zrači, ritam kojim živi.

Ovaj barokni dragulj, dvorac od soli, uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, četvrti je po veličini grad u Austriji a smješten je uz samu granicu s Njemačkom.

Njegova bogata povijest ostavila je traga na svakom koraku pa, dok ga obilazite i upoznajete, imate dojam da ste na trenutak u nekom drugom, davno prošlom vremenu. Stari grad se vrlo malo promijenio još od doba kada je njegovim ulicama trčkarao mali Mozart, srce grada i najživlji dio je svakako ulica Getreidegasse u kojoj se jedna do druge nižu svjetlucave trgovine sa svojim šarenim izlozima, ali u njoj se nalazi i Mozartova rodna kuća koja je sada muzej. Budete li u prilici, svakako je posjetite, nećete se razočarati.

  

  

Salzburg ima oko 150 000 stanovnika, nije velik i  zapravo ga je zgodno i ugodno obilaziti pješke.

Zadivljuje činjenica da se silan trud i pažnja ulažu u očuvanje povijesne jezgre i starih zdanja, čista i uredna pročelja kuća, ali i u održavanje nekih malih i šarmantnih svjedoka prošlih vremena poput metalnih znakova sa simbolima koji ukazuju na to da se na toj lokaciji nalazi npr. hotel ili trgovina odjećom, obućar ili mjesto za popravak  kišobrana.

Tijekom obilaska grada nezaobilazno odredište je palača Mirabell i njezin čarobni vrt kojeg krase brojne fontane i skulpture. Palaču je dao izgraditi nadbiskup Wolf Dietrich za voljenu Salome, ljubavnicu s kojom je imao petnaestero djece. Danas je mramorna dvorana palače Mirabell jedno od najpopularnijih i najljepših mjesta za vjenčanja a u vrtovima koji okružuju palaču snimljeno je nekoliko scena filmskog klasika „Moje pjesne, moji snovi“.

    

Salzburška katedrala (Salzburger Dom) najvažnija je barokna građevina u Salzburgu, osim svojom ljepotom, isiče se i činjenicom da je baš u njoj kršten slavni glazbeni genij. Lijevo od ulaza u katedralu i danas se nalazi originalna Mozartova krstionica.

Iznad grada uzdiže se tvrđava Hohensalzburg, zaštitni znak Salzburga, ona je najveća u potpunosti očuvana tvrđava u srednjoj Europi. Osim što dominira nad gradom i tako impresivna vidljiva je iz svakog kutka grada, ovo je i mjesto s kojeg se pruža predivan panoramski pogled na cijeli Salzburg, rijeku Salzach, sve znamenitosti i divne krovove grada. Dok ste gore, svakako razgledajte i impresivnu unutrašnjost utvrde.

Do tvrđave možete od centra grada doći pješke, šetnja traje nekih 20ak minuta,  ili uspinjačom koja vozi dovoljno često i brzo :)

No, nije Salzburg samo grad baroka, kulture i glazbe, on je i austrijska prijestolnica piva!

Posjetili smo pivovaru Stiegl koja je osnovana iste godine kada je otkrivena Amerika, 1492. Razgledavanje započinje sjajnim filmom koji nas vodi kroz cijeli proces proizvodnje piva, dinamično, edukativno, zanimljivo i atraktivno! Nakon filma obišli smo muzej piva a zatim, naravno i kušali njihovo odlično pivo uz tradicionalne pivske perece.

Još jedna čudesna atrakcija koju trebate posjetiti svakako je Hangar 7, veliko stakleno zdanje smješteno uz zračnu luku. Podigao ga je najbogatiji austrijanac, milijarder Dietrich Mateschitz, vlasnik Red Bulla. U njemu je izložen dio njegove kolekcije automoila, aviona i helikoptera a mene je najviše dojmilo vozilo prošlogodišnjeg pobjednika odnosno prvaka Formule 1, Red Bullovog Maxa Verstappena.

Rudnici soli oko Salzburga odigrali su značajnu ulogu u razvoju grada, pružili materijalnu sigurnost i bogatstvo, a sol je zaslužna i za samo ime grada – Salzburg u doslovnom prijevodu znači dvorac od soli.

Rudnici soli danas su turistička atrakcija i za odrasle i za djecu. No, osim zabavnog aspekta to je i edukativno putovanje kroz povijest rudarenja i vađenja soli. Očekuje vas vožnja u vlakićem duboko u planinu, spuštanje u utrobu zemlje na „toboganu“, vožnja podzemnim jezerom uz atraktivne prizore života rudara i stanovništva kroz povijest. U jednom trenutku pod zemljom prelazi se i državna granica, tako da ćete se na kratko naći i u Njemačkoj ;) Nakon obilaska rudnika, posjetili smo gradić Hallein i prošetali njegovim šarmantnim ulicama koje su tog nedjeljnog popodneva bile tihe i prazne. Lokalci, kako nam je rekla naša domaćica, ne propuštaju priliku iskoristiti vikend i sunčan dan za odlazak izvan grada, najčešće na okolna skijališta.

Obzirom da se ulaznice za sve ove atrakcije naplaćuju, a moja je preporuka da si uzmete Salzburg card kojim ćete ostvariti popuste na ulaznice i razna događanja a i brz brige se koristiti javnim prijevozom. Cijena kartice za tri dana iznosi 40 €, odnosno u sezoni 45 €, a jednodnevna 35, odnosno 39 €.

 

Najpoznatiji suvenir Salzburga su slavne Mozart kugle, čokoladna delicija koja se sastoji od marcipana i pistacije, obložena je nogatom i prelivena čokoladom. Originalne kuglice i danas s ručno izrađuju, a prepoznat ćete ih po specifičnom plavo-srebrnom omotu a i veće su od tvorničkih, crveno-zlatnih kuglica. Kad se ukloni omot, prepoznaju se i po tragu drvenog štapića na kojeg se kuglica stavi i umoči u tamnu čokoladu, kad se štapić ukloni, ostane vidljiv trag na kojem je bio.

Pravo mjesto za kušanje i kupovinu Mozart kuglica je slastičarnica Fürst! 

Recept za neodoljive kuglice u Mozartovu čast osmislio je austrijski slastičar Paul Fürst davne 1890. godine a njegovi potomci i danas ih pripremaju po originalnoj, tradicionalnoj recepturi.

Da, originalne jesu skuplje ali su i bolje! ;)

Osim slavnih kuglica (koje sam naravno kupila svojim dečkima), u slastičarnici Fürst imate velik izbor kolača i torti a moram spomenuti da sam se tamo počastila najfinijom i najboljom Esterhazy tortom. Znači, bila je savršena! Sjetite me se kad jednom zastanete pred Fürstom ;)

O hrani.

Tradicionalna austrijska kuhinja zaslužuje cijeli jedan zaseban tekst (možda se jednom i upustim u taj izazov ;) ).

Ukratko, radi se o tipičnoj srednjoeuropskoj kuhinji, odličnoj kombinaciji raznih utjecaja susjednih zemalja.

Za nas kontinentalce, ovo su poznati okusi i mirisi uz koje smo odrastali. Kao da smo na trenutak opet u bakinoj kuhinji i sve je tako ukusno, toplo i utješno. :)

Zbog oštrije klime, jela su zasitnija, hrana je nešto „teža“, a porcije obilne.

  

U restoranima koji nude tradicionalna, autohtona jela naći ćete uvijek ukusne bistre goveđe juhe u varijaciji s knedlicama od griza ili od sira, s jetrenim okruglicama kao i s rezancima od palačinki.

Nezaobilazan je i bečki odrezak, tradicionalno teleći ali i svinjski i pileći, savršene, divno zlaćane boje.

Ja uvijek rado biram Tafelspitz, kuhanu govedinu s pečenim ili restanim krumpirima, umakom od hrena i kremastim špinatom. 

Naravno knedle se poslužuju i kao prilog i kao samostalno jelo - mogu biti od kruha, sira, mesne, od špinata.... a sve odlične! 

U zimskoj sezoni tu su i kobasice s kiselim kupusom i popečcima, odlične slatkovodne ribe i neodoljivi gulaši u varijanti sa špeclama ili knedlama od kruha, uz obilne salate.

Zanimljivo, kad naručite miješanu salatu, dobit ćete poprilično veliku zdjelicu sezonske zimske salate, zelene, rikule, luka, matovilca, ali ispod svega toga čeka vas iznenađenje – kuhani krumpir! Ovakve salate mogu biti gotovo samostalni obroci.

Kao kontra osvježavajućoj, laganoj salati tu je Pongauer Kas`nocken, odnosno Käsknöpfle ili Kasnocken – zapravo isto jelo koje ima različite nazive ovisno o pokrajini, okusom se također malo razlikuju no u konačnici to su špecle sa alpskim sirom i prženim lukom, divno kremasto jelo koje snažnim okusom ali i teksturom baš paše nakon duge šetnje za hladnijih dana. Jako, jako dobro i zbilja jako zasitno ;)

Kada su deserti u pitanju, tu je svima omiljeni klasik, sjajna štrudla od jabuka ali i još jedan podsjetnik na djetinjstvo – Kaiserschmarrn, carski drobljenac s džemom od šljiva i knedle od sira koje se isto poslužuju uz džem. Za one koji nisu za iznenađenja dobar izbor su svakako palačinke s pekmezom ili čokoladom i šlagom. Naravno, ništa bez komada dobre torte – uvijek dobar izbor je  Mozartica, Esterhazy (auu, ono savršenstvo u Fürstu!), kao i Sacher torta :).

Kad ste u Salzburgu, morate kušati Salzburger Nockerln!  Prozračne, pjenaste salzburške noklice, njihov su proslavljeni souffle koji je čak i opjevan u opereti „Sezona u Salzburgu“.

Nježan teksturom, traži određenu tehniku i preciznu pripremu, a osvaja i izgledom i okusom.

Tradicionalno, souffle se sastoji od tri velika žličnjaka koji simboliziraju planine u okolici Salzburga – Gaisberg, Mönchsberg i Kapuzinerberg.

Sastojci su jednostavni ali priprema izazovna ;)

Što se restorana tiče, za uživanje u okusima i mirisima tradicionalne austrijske kuhinje moja peporuka su restorani: Elefant koji se nalazi unutar starog grada i Pitter Keller u novom dijelu grada, a u predgrađu odlično smo jeli u restoranu Kuglhof. Idealno mjesto za ručak na tvrđavi je Festung, restoran s predivnim pogledom na Bavarsku.

Salzburške žličnjake svakako isprobajte u divnom modernom restoranu M32  (moj favorit! ) koji se nalazi kod muzeja moderne, s njegove terase pruža se najčarobniji panoramski pogled na Salzburg.

I za kraj ovog mog ne baš kratkog izvještaja, spomenula bih jednu šarmantnu zanimljivost - vikendom na trgu u centru grada možete posjetiti malu zelenu tržnicu i kupiti svježe perece, cvijeće, sezonsko povrće ali i svježu ribu, meso i lokalne sireve. Ono što je zanimljivo, sva prodajna mjesta su "na kotačima", tako da krajem dana trgovci zatvaraju te praktične pultove i odlaze skupa sa svojim pokretnim dućanima, da bi se vratili opet na isto mjesto sljedećeg tržnog dana :)

Mene je grad očarao, vjerujem da sam vam uspjela prenijeti bar dio svojih dojmova. Ja ću ga sigurno opet posjetiti a vama preporučam isto, odvojite si neki produženi vikend i doživite Salzburg možda već za uskršnje blagdane.

  

  

 

POVITICA

Povitica ili povetica tradicionalni je kolač od dizanog tijesta s nadjevom od oraha i jabuka, poput orahnjače, gužvare ili  masnice.

Posebnu sočnost ovom kolaču daju jabuke u nadjevu. Kako bi kolač bio mekan i sočan treba ga duže peći na nižoj temperaturi.

U nadjev se mogu dodati grožđice a umjesto ruma  dobro će poslužiti i domaća rakija. Osim orasima, poviticu možemo nadjevati sirom, skutom ili npr. rogačem .

Malo limunove korice i cimeta našu će poviticu  učiniti još finijom i aromatičnijom a pečenjem u kalupu za kuglof kolač poprima svečaniji izgled.

Zanimljivo, mislim da sam za poviticu, kao tradicionalni hrvatski kolač, prvi put čula u popularnoj kulinarskoj emisiji The Great British Bake Off, tamo su je pripremali u duguljastom kalupu kakav se obično koristi za kruh, a kolač je u presjeku izgledao jako lijepo.

Tijesto:

• 500 g glatkog brašna
• prstohvat soli
• 20 g svježeg kvasca
• 3 žlice šećera
• 2 žumanjka
• 25 ml ulja
• 50 g otopljenog maslaca
• 250 ml mlakog mlijeka

Nadjev:

• 500 g mljevenih oraha
• 180 g šećera
• vanilin šećer
• 100 ml mlijeka
• naribana korica 1 limuna
• 2 manje ili 1 veća naribana jabuka
• malo ruma ili rakije
• ½ žličice cimeta
• snijeg od 2 bjelanjka
• malo maslaca za premazivanje tijesta
• šećer u prahu, za posipanje

Priprema:

1. U šalici pomiješajte malo toplog mlijeka s kvascem i žlicom šećera. Ostavite na toplom mjestu 10ak minuta, dok se napravi pjenica.
2. U veću posudu stavite prosijano brašno, posolite, promiješajte pa u sredini napravite udubinu i dodajte pripremljeni kvasac (pjenicu), žumanjke, ulje, otopljeni maslac, ostatak šećera i preostalo mlako mlijeko. 
3. Umijesite glatko tijesto, ako je previše mekano i ne možete ga formirati u kuglu dodajte još malo brašna, stijenke zdjele namažite s malo ulja pa tijesto pokrijte i ostavite na toplom mjestu oko sat vremena.
4. Pripremite nadjev od oraha i jabuka.  U zdjelu stavite mljevene orahe, šećer, vanilin šećer, cimet, naribanu limunovu koricu i rum pa sve promiješajte. Mlijeko zagrijte do vrenja pa prelijte po smjesi od oraha i dobro promiješajte pa dodajte naribane jabuke. Bjelanjke izlupajte u snijeg pa i njih dodajte nadjevu.
5. Radnu površinu pospite s malo brašna pa tijesto tanko razvaljajte, premažite tankim slojem otopljenog maslaca, nanesite nadjev po cijelom tijestu i zamotajte u dugačku savijaču/poviticu. Premjestite u kalup za kuglof kojeg ste ranije premazali maslacem i posuli brašnom, pokrijte i ostavite 20-30 minuta.
6. Stavite u zagrijanu pećnicu i pecite 60 - 80 minuta na 160°C.
7. Pečenu poviticu pažljivo izvadite iz kalupa i ohladite na rešetki a prije posluživanja pospite šećerom u prahu.

ispis recepta

Musaka od mesa i krumpira

Musaka je kod nas vrlo popularno jelo i najčešće se priprema baš ovakva, od krumpira i mljevenog mesa.

Kod pripreme musake možemo se igrati i slagati razne kombinacije povrća i mesa. Jedna od meni omiljenijih musaka je ona od patlidžana, ali odlično će poslužiti i tikvice, kelj, bundeve....slobodno iz priče izbacite meso i napravite finu vege-musaku :)

Kao i svi složenci, i musaka se priprema tako da sastojke redamo, odnosno slažemo u slojevima pa na kraju pečemo u pećnici.

Ovo je jednostavna  musaka, klasična da klasičnija ne može biti i baš takva meni jedna od najdražih.

Krumpiruša

Jela pripremljena s vučenim tijestom mnoge će sjetiti na djetinjstvo, na bake koje su s puno ljubavi i vještine pripremale neka zapravo jednostavna ali omiljena jela.

Od finog, tankog vučenog tijesta možemo pripremiti  i slane i slatke savijače.

Kada govorimo o slatkim štrudlama, najpopularnija je svakako ona od jabuka no ja sam se danas odlučila za slanu verziju, s nadjevom od krumpira.

Za krumpirušu trebamo samo nekoliko sastojaka, tijesto radimo od brašna i vode s dodatkom malo soli i ulja (po potrebi i malo octa)  a nadjev pripremamo od luka i krumpira koje posolimo i obilno popaprimo. 

Na papru ovdje zbilja ne štedim ;)

Nakon pečenja krumpiruša će izvana biti fino hrskava a iznutra mekana. Želite li da vam i kore budu mekše, krumpirušu premažite razmućenim vrhnjem.

Krumpirušu možete napraviti i s gotovim korama, i takva je odlična! ;) (y)

Sastojci

Tijesto:

• 500 g glatkog brašna
• oko 300 ml mlake vode
• 3 žlice ulja
• malo soli

Nadjev:

• oko 1 kg krumpira
• 2 glavice luka
• sol
• papar

Priprema:

1. Brašno prosijte, posolite i promiješajte. U sredini napravite udubljenje pa tu dodajte ulje, vodu. Umijesite glatko tijesto i formirajte ga u kuglu. Tijesto lagano premažite uljem i poklopite posudom u kojoj ste ga  mijesili. Neka miruje oko sat vremena.
2. Stolnjak pospite s malo brašna, u sredinu stavite odstajalo tijesto, malo ga razvaljajte razvijačem i po potrebi malo namažite uljem pa opet ostavite da miruje 15ak minuta. 
3. Za to vrijeme pripremite nadjev. Luk očistite i sitno nasjeckajte. Krumpire ogulite, operite i sitno nasjeckajte ili naribajte (uz pomoć kuhinjske mandoline možete krumpir naribati na malene kockice, to će vam bitno ubrzati pripremu). Pomiješajte krumpire i luk, posolite i obilnije popaprite.
4. Razvucite tanko tijesto tako da ga nježno odozdo dlanovima vuče te prema sebi dok ne postane vrlo tanko. Kada ste ga dovoljno razvukli, deblje krajeve tijesta uklonite. 
5. Tijesto pokapajte uljem i pustite da odstoji par minuta a zatim uz jednu stranu tijesta nanesite dio nadjeva. Uz pomoć stolnjaka zamotajte tanku savijaču, prerežite tijesto pa ponovite s preostalim nadjevom dok ne iskoristite sav nadjev i tijesto.
6. Okruglu posudu za pečenje lagano namažite uljem pa pažljivo stavljajte savijače u lim tako da krenete od sredine i motajte prema rubovima lima. Ako vam ne stane sve u jednu posudu, možete u drugi lim složiti male, pojedinačne zvrkove.
7. Premažite tankim slojem ulja i stavite u zagrijanu pećnicu. Pecite 30-40 minuta na 200°C.
8. Pred kraj pečenja izvadite krumpirušu i opet malo namastite uljem ili maslacem (ili po želji premažite kiselim vrhnjem) pa vratite u pećnicu dok ne dobiju finu boju.
9. Pečenu krumpirušu poslužite toplu uz kiselo vrhnje ili jogurt.

Bakine kiflice sa salom

Ovo su fine, starinske kiflice sa salom i vinom kakve je moja baka pravila često zimi i obavezno za Božić.

Ove sada je radila moja mama po starom bakinom receptu.

Već sam toliko puta na blogu objavila nešto po maminom receptu ali sada prvi put objavljujem nešto što nisam ja pripremila nego mama. :) <3

Puno recepata naših baka nije zapisano, već se neka starinska jela pripremaju onako odokativno, po sjećanju. 

Ipak, važno je zapisati i sačuvati te stare recepture, jer dođe vrijeme kada sjećanje ne služi kao nekad.... 

Da, malo sam "sentiš" kada su ovakva jela u pitanju, pa iako ne želim baš jako zabrazditi u patetiku, moram vam reći, svima koji ovo čitate, ako ste u mogućnosti, pitajte svoje mame, bake i tete kako pripremaju jela koja volite, jela koja su obilježila njihovo ili vaše djetinjstvo (a već sada ih se, zbog današnjeg ritma života ili zaborava rijetko priprema), pitajte i zapišite sada, dok vas još ima tko učiti i savjetovati.

Imamo prekrasnu, bogatu i raznovrsnu regionalnu kuhinju (naravno, s puno različitih utjecaja, od talijanske, njemačke, austrijske, mađarske i kuhinja svih naših susjeda, pa do turske kuhinje i još malo dalje i šire ;) ) i trebamo čuvati te okuse i mirise.

Za pripremu ovih kiflica potrebno nam je salo, pa iako malo podsjećaju na salenjake , tijesto se ne preklapa kao kod salenjaka, već se ostavlja da dugo odstoji pa zatim tanko razvalja, reže, nadjeva i formira u kiflice.

U tijesto ide vrlo malo šećera (samo ono što dodajemo kvascu da se diže) jer se kiflice nadjevaju pekmezom i kasnije cijele oblažu šećerom u prahu pa na kraju budu sasvim dovoljno slatke.

Sastojci:

• 1 kg brašna (pola oštrog, pola glatkog)
• 600 g mljevenog sala
• 1 veliko ili 2 manja jaja
• 1 kocka svježeg kvasca (40g)
• 1 žlica šećera
• 1,5 dl toplog mlijeka
• 1,5 dl bijelog vina
• 100-150 ml kiselog vrhnja
• 1 žličica soli
• limunova korica
• vanilija
• pekmez od marelica
• šećer u prahu

Priprema:

1. U maloj posudici pomiješati kvasac s toplim mlijekom i šećerom pa ostaviti na toplom mjestu 10-15 minuta, dok se ne napravi pjenica.
2. U veću posudu staviti brašno, posoliti, promiješati i dodati salo pa utrljati salo u brašno. 
3. Dodati pripremljeni kvasac, jaja, vrhnje, vino, naribanu koricu jednog limuna i vrećicu vanilin šećera ili žličicu ekstrakta vanilije.
4. Umijesiti tijesto, po potrebi dodati još tekućine (tijesto treba biti malo tvrđe, kompaktno) pa ostaviti na toplom mjestu da se diže nekoliko sati. Možete tijesto umijesiti ujutro pa kiflice peći popodne ili umijesiti navečer za sljedeći dan.
5. Odstajalo tijesto tanko razvaljati na brašnom posutoj površini. Možete razvaljati cijelo tijesto odjednom, izrezati ga na trake a zatim rezati trokutiće ili podijeliti u manje kugle i svaku tanko razvaljati i izrezati trokutiće. Na svaki trokutić staviti malo pekmeza od marelica. Tradicionalno se kiflice nadjevaju pekmezom, orasima ili makom ali možete, u modernijoj varijanti, posegnuti i za nutelom ;).
6. Kiflice slagati na lim obložen papirom za pečenje i odmah staviti u zagrijanu pećnicu. Peći oko 10 minuta na 200°C (po potrebi i duže ali kiflice trebaju ostati svijetle!).
7. Kiflice malo ohladiti pa uvaljati u šećer u prahu.

Tačci s pekmezom

 

Ima jela koja baš jako mirišu na djetinjstvo, na baku i mamu, na Slavoniju i kao Proustov kolačić vraćaju neke davne slike...

Ovo je jedno od tih jela – tačke, tačci, tačkrle, taške – sve su to nazivi za ove fine jastučiće od tijesta punjene pekmezom od šljiva, onim domaćim koji se kuha dugo i bez šećera, a tačke se kratko kuhaju i zatim posipaju prženim krušnim mrvicama (ili mljevenim orasima) i šećerom.

Jednostavno i fino tradicionalno slavonsko jelo.

Tijesto se može umijesiti s malo krumpira ali i bez njega, ja sam se odlučila za ovo prvo.

Sastojci:

• 300 g glatkog brašna
• 2 jaja
• 2 krumpira (150-200 g)
• 2 žlice ulja
• malo soli
• pekmez od šljiva
• mast
• krušne mrvice
• šećer

Priprema:

1. Skuhati krumpir u ljusci, oguliti ga i dobro zgnječiti.
2. Prosijati brašno, dodati jaja, krumpir i ulje pa malo posoliti i umijesiti glatko tijesto.
3. Radnu površinu lagano posuti brašnom pa tijesto tanko razvaljati, izrezati, na svaki komadić tijesta staviti pekmez. Preklopiti i lagano prstima ili vilicom spojiti tijesto.
4. Tačke stavljati u kipuću slanu vodu i skuhati.
5. Na malo masti popržiti krušne mrvice/prezle, pa ocijeđene tačke posuti mrvicama i šećerom.
6. Po želji poslužiti uz malo kiselog vrhnja.

Paprenjaci

Jeste li krenuli s pripremom blagdanskih keksića i kolačića?

Mi već uvelike trošimo medenjake i paprenjake :) 

Medenjaci su već dugo u našoj prvoj postavi a paprenjake sam ove godine prvi put pravila, konačno!

Jedan kalup sam dobila od mame a drugi sam kupila prije nekoliko dana na Dolcu, na štandu s raznim drvenim predmetima. 

Motiva ima puno, svi su zgodni i nije lako izabrati samo jedan :)

Paprenjaci su tradicionalni hrvatski kolačići, suhi, prhki i aromatični, a pripremaju se pomoću posebnih drvenih kalupa.

Ovi keksići imaju dugu povijest, poznato je da su se pripremali još u doba renesanse a danas se najčešće rade u božićno vrijeme.

Sastojci za paprenjake su skromni ali spoj brašna s medom i orasima te dodatkom mirisnih, aromatičnih začina, čine ove kolače posebnim i neodoljivim. Ovi keksići, poput medenjaka i drugih sličnih suhih kolačića, dobro podnose stajanje pa ih možete pripremiti ranije i čuvati par tjedana u zatvorenoj kutiji i vaditi po potrebi.

Kada se spomenu paprenjaci, ja se odmah sjetim „Zlatarovog zlata“ i starice Magde, onog dijela knjige gdje Šenoa piše:

 „Prišivak paprenjarka pako nadjenuše joj zato: U svem gradu ne bijaše ni velikaške ni građanske žene koja bi bila umjela mijesiti paprenjake kao što Magda. Stoga je bilo i svetkom i petkom dosta jagme za njezinim paprenjacima, i sam varoški sudac Ivan Blažeković znao je kadšto ostaviti lijep dinar u njezinoj kesi.

Odavna bješe starica obudovjela. Pokojnik joj muž bijaše zvonarom kod Sv. Marka. Tako je živarila bez ploda i roda, pekući obnoć paprenjake u svom stanu kod Kamenih vrata, a prodavajući ih obdan pred Sv. Markom."

Paprenjaci su danas postali prepoznatljiv hrvatski suvenir, pa budete li u prilici, s ponosom ih poklonite prijateljima i poznanicima u inozemstvu.

Sastojci:

• 500 g glatkog brašna

• 200 g masti

• 150 g šećera

• 1 -2 žlice mljevenog cimeta

• 1 žličica mljevenog muškatnog oraščića

• 1 žličica mljevenih klinčića

• ½ žličice papra

• 200 g mljevenih oraha

• 3 žlice meda

• 2 jaja

Priprema:

1. Brašnu dodajte mast pa prstima utrljajte mast u brašno.
2. Dodajte šećer, začine (cimet, muškatni oraščić, klinčiće i papar), mljevene orahe, med i jaja pa rukama umijesite tijesto. Kada se sastojci povežu, tijesto oblikujte u kuglu pa zatim u disk, umotajte u prozirnu foliju i stavite u hladnjak na 30-60 minuta.
3. Pećnicu zagrijte na 180°C.
4. Radnu površinu i drvene kalupe pospite brašnom.
5. Ohlađeno tijesto tanko razvaljajte i kalupima  pažljivo utisnite motive, izrežite kekse i složite u lim obložen papirom za pečenje.
6. Stavite u zagrijanu pećnicu i pecite 10-15 minuta.

Ispis recepta